pokvareni ženomrzac

i odjednom su sve vaše frustracije... porasle.

31.05.2012.

šta je ovo

u pizdu materinu?

30.05.2012.

kratak al sladak

ima 118 benova dužinom cijelog tijela koji stalno odvlače pozornost svojim sjajnim rasporedom

29.05.2012.

Frudo na neviđenom

Frudo se toga dana vraćao sa posla. Još jedan dan, kao i svaki drugi. Potpuno isti. Istih očiju neispavanih od iste nesanice koja ga mučila već mjesec dana. Potpuno isto odijelo. Potpuno ista aktovka. Potpuno isti glupi put koji vodi do tramvajske stanice. Potpuno isti tramvaj. Potpuno isti usrani broj. Potpuno isto usrano poderano sjedište. Zaposjeo se i uključio mp3 plejer. Gleda kroz staklo. Kako bi bilo divno da mu se neko obrati. Pogledao je u lijevo, nadajući se tome, ali ništa. Potpuno isto ništa. Nasmijao se svojoj bijedi. Jadni isti Frudo. Potpuno isti grad koji je gledao kroz prozor. U trenutku kada je htio da promijeni pjesmu, koja je bila potpuno ista, pored njega je sjeo mali dječak sa praznim listom papira i hemijskom olovkom u ruci."Čiko, čiko. Možeš li mi napisati nešto?". Frudo skinu slušalice i zamoli dječaka da mu ponovi šta je rekao, što malac i učini. Frudo ga je prvo malo posmatrao. Bio je to mali raščupani rom, u žutoj majici, koja je više izgledala narandžasto, zbog nakupina blata po njoj. Slina mu je curila iz nosa. Ustvari, nije curila, bila je skorena, poput smole na drvetu. Kao da je tu već sedmicama. "Trebaju mi pare. Hoću da mi napišeš kako mi trebaju pare. Da jedem. Gladan sam. Nisam jeo čiko.", odgovori mu sedmogodišnji rom, kada ga je Frudo upitao šta da mu napiše. Frudo se blago nasmiješi i poče pisati. Kada je završio vratio je olovku dječaku, potapšao ga i dao mu deset maraka. Da, deset pišljivih maraka, ionako dobijam unapređenje sledeće sedmice, šta je deset usranih maraka, mislio je u sebi dok je vadio novčanik, a uz to nije mogao da odoli glupavom telećem pogledu malog roma. Barem ga je usrećio. Desilo mu se nešto. "Kako se zoveš?", upitao ga je Frudo. "Elvis. Zovu me Elvis.". "Elvise, ovo ti je od mene", reče mu pružajući mu deseticu, i doda"i nemoj da bi dao starom da to potroši na cugu!"."Hvala čiko", dobacio je mali cigan, nakon što je prosto istrgnuo cenera iz Frudine ruke, i potrčao ka izlazu iz tramvaja koji se zaustavio na stanici, u jednoj ruci noseći deseticu, dok mu je u drugoj lelujao papir. Sedam dana kasnije... Sedam dana kasnije Frudo je sa svojim prijateljima sa posla proslavljao unaprijeđenje u lokalnom pabu. Popilo se desetak čašica brendija više, pa su se riječi jedva naklapale, a konobarica je iz ture u turu imala veće sise. Dok je Frudin kolega prepričavao događaj sa ljetovanja u Mađarskoj gdje je upecao 13 somova u sat vremena, on začu neki sitni glasić koji mu je bio jako poznat."Gosopodini dajte mi pola marke da jedem nemam majku nemam oca.." i tako u nedogled, dok se Frudo nije okrenuo i sa osmijehom na licu ugledao istog malog cigana kom je prije sedam dana "sastavio molbu" koju je on u tom trenutku imao u rukama okrenutu prema biznismenima. "Elvise, momče pa gdje si ti? Momci ja znam ovog zajebanta! Ja sam mu prije sedam dana dao cenera, i napisao ovo sranje šta drži u rukama!". Prolomio se glasan smijeh za stolom i svi su krenuli da vade siću iz novčanika kako bi "pogurali" malog cigu, kom je i dalje između nosa i usta bila skorena ona slina. Samo što je sad izgledala kao komad gline. Možda je to i bio komad gline. Nakon što je utihnuo smijeh i komešanje dječak progovori."Nisi mi ništa dao ni napiso sram te bilo odrasto a lažeš! Ja idem u školu i znam pišem i nikad te nisam vidio!". Frudo zastade, pa se nasmija, misleći da je u pitanju neka šala, no dječakov munjeni izraz lica se nije mijenjao. Momenti su ga dijelili od plakanja. Frudo je i dalje gledao u dječaka, a dječak u Frudu. Da, pomisli u sebi, to je taj isti mali dječak. Znao je. Morao je znati. Ne dešava se to svaki dan. Naročito Frudi. Jednoličnom i organiziranom Frudi. Pamtio je uvijek i sve. "Vidite on se zajebava samnom. Ovako ćemo, Elvise, ili možda se tako ne zoveš, svejedno. Evo ti olovka, i ako na tom papiru napišeš kako se zoveš ja ću ti dat deset maraka, kojih kako ti tvrdiš, ti nisam dao i plus ovu siću od kolega. Ako ne napišeš , što će se desiti, nećeš dobit ništa. Jer si prljava mala kmica! Ajde sad! Da te vidim kmico!". U trenutku kao da su svi zastali u pabu, i čekali da vide šta će se desiti. Činilo se kao da je i muzika prestala da svira. Frudo je bio samouvjeren, ali veliki grašak znoja mu se spustio sa čela niz obraz kada se dječak prihvatio olovke koju mu je dao. Vjerovatno blefira. sigurno blefira. To je isti jebeni mali cigan! Dječak uze olovku u lijevu ruku, zavrnu jezikom tik do one sline i poče pisati. F A R U K . Velikim krupnim štampanim slovima. Čitko i jasno. Frudo je zastao. Sa stola se čulo skandiranje Frudinih kolega, navijački su skandirali:"VADI PARE VADI PARE!". Koja sramota! Pošao je nešto da kaže ali je zamucao. Ništa. Kako je ovo jebeno moguće? Onda je uzeo onaj papir iz dječakovih ruku. Da to je njegov rukopis, jebote, prepoznao bi ga i u pola noći. Okrenuo se kolegama koji su se već podsmijavali i dobacivali kako je previše popio, te da pusti malog na miru. "Ne, ne. To je isti malac. Vjerovatno mislite da serem, ili da sam popio. Ali nije jebem ti! To je isti mali od prije sedam dana. Iz tramvaja! Mala kmica me izradila!", vikao je kao da se pravda i mlatarao rukama prosipajući džin iz čaše po sebi. Dječak je počeo da plače, a onda ga je jedan od kolega Frudinih utješio i dao mu sav onaj novac sa stola, te ga zamolio da ode. Malac u trenutku prestade plakati, zgrabi onaj papir sa stola i istrča iz paba. "Frudo stvarno...", dodao je upravitelj samo da poremeti tišinu koja je ispunjavala pab. Muzika je opet počela da svira, kelnerica je uzimala narudžbe a Frudo je i dalje u nevjerici, poluotvorenih usta gledao kroz prozor za dječakom koji se nije okretao.

29.05.2012.

instantudovitsa







On više nikada neće ljubiti,
 spavati će sam, i neće se buditi,
 a zašto bi jer ne duguje joj ništa
i ne priča joj nikad
 kao, što ni ona njemu nije,
 osim distance koju je nemoguće premostiti,
 i ne treba se truditi, shvatili su objašnjenje,
 uzajamno, Bog se nekada morao naljutiti.

 Sve dovraga, osim nje,
šaputao je često, u tišini svoga uma,
 stalno se pitajući
 koliko je, zapravo vrijedno truda?
, da zbog nje gubi bitke
 kada će se izdati, prvom prilikom.
na željezničkoj stanici, u superxafsu,
na ljetovanju u Grčkoj, za lošim doručkom,
 koliko još treba pretrpiti?

 ko će kome muke skratiti,
 nego svoj svome.
 samo mi pokaži kako i čime?
Omča ili žilet pod grkljanom,
nekada više isitine kažu od isprekidanog glasa,
 loših supružnika
, koji lažu laž novim lažima.
Sa lažnim suzama na lažnim crtama, njihovih ružnih lažnih lica

.
A ako je iko vrijedan nje onda je to on,
ako je iko vrijedan njega, to nije ona.
 i taj dan je bio vreo , sunce se odbijalo u staklu,
mrtvozornik je klimnuo glavom,
a ona odabrala odoru čipkastu, odurnu i crnu,
 zato jer sada oboje nepovratno trunu
, on u paklu,
 ona očiju širom otvorenih.

28.05.2012.

džezmiin

ja sam mislila da nisi kao drugi, i znam da zvuči klišejasto i da ne voliš klišeje, al inače ne bih to tek tako govorila. mislila sam da poznaješ svoju ženu, i da želiš još bolje da je upoznaš, međutim tebe sve zanima samo prva 24 sata. ti si jedan od onih kojima sve ide i sve to brzo dosadi i malo mi je žao zbog toga, ali to je jednostavno tako, i pomiriću se i sa tim, kao što sam se pomirila sa mnogim stvarima ranije. pokušala sam da ne budem jadna, ali što više razmišljam o tome, postajem sve jadnija i jadnija. a ti, da daješ imalo jeb, znao bi da sam znala da ćeš za rođendan, čim odem dovesti drugu ženu i isto joj govoriti i isto je jebati. to mi je bezveze, ali neka, opet je sve to moja krivica. moja je krivica što ti sve što kažeš i osjećaš ne znaš sprovesti u odluke i djela. moja je krivica što sam potisnula sve očigledne probleme i nesporazume, koji su izgledali tako sitni i nebitni razdvojeni i pojedinačni, a na kraju su se svi udružili i pobijedili. samo tako, prebrzo i previše si , iz dana u dan, si okupirao moje misli i nisi odlazio čak ni kad je tako izgledalo. na kraju, ja moram da odem, jer sam uvidjela da si slabić, i da ta jedna jedina mana koju imaš, pobjeđuje sve tvoje velike vrline. i nazvaćeš me opet, impotentni gade, jer ti si onaj kome sve brzo dosadi, jahač koji jaše samo kad mu se ništa drugo ne radi. ali moraćeš se zapitati da li ću ja to htjeti. neću da ti obećavam da ću reći ni da, ni ne, barem ne na početku. al sljedeći put će ti trebati dosta više, i truda i muda, što bi se reklo. i moraš da prestaneš biti slabić. i ako mi priđeš potrudi se da to bude kao prvi put, kao da se ne znamo, i nikad nismo se ni znali. voljela bih da krenemo sve od početka, dati nam drugu šansu. život me nije učio da dajem druge šanse, ali ako dokažeš da to zaslužuješ, onda će tako i biti. imam intervju za posao, možda me i krene. eto, počela sam tako žustro, a završavam na samo tebi svojstven način. valjda si me zarazio,i treba mi taj protuotrov.

21.05.2012.

17









ona ima sedamnaest,
godina i aj kju,
jako je teško voljeti nju,
a ne osjećati se nakon toga bljutavo.
jer ponaša se prezrelo,
i to izgleda mutavo,
i svaki put stenje,
prije nego li uđem u nju,

ona ima sedamnaest,
i nosi tamne cvike,
voli kada je oponašaju druge klinke,
koje oponašaju druge klinke,
lože je futuristične spike,
izgovara glupe rečenice,
kada joj se povećaju zjenice.

ona voli kada je,
po golom butu,
sa unutarnje strane,
zubima grebeš,
ukoliko je impresioniraš,
možda je i pojebeš.

ona sluša indie-pop,
i mrzi sve što vole mladi,
uvijek pije moj hepok,
i samnom džoke hladi.

ona ima sedamnaest,
i krivo joj je to što jeste,
ona bi htjela skakati bandži,
i ljubiti se na po ceste,
dok joj vjetar zadirkuje,
dlačice ispod veste,
i automobili bijesne,
obožava srati,
o faksu starije sestre,
i hvaliti se kako drkaju na nju,
sve njene kolege,
kažem ah,  divne li su to geste.

nosi ljetne haljine,
kad se muvamo u parku,
voli dok je diram,
da citiram joj kafku,
ružan ruž za usne,
platio joj otac, trideset i jednu marku.

ona misli da je hip psovati boga,
i ne osjeća zbog toga,
niti malu trunku krivnje,
mrzi gomilu i biti dio nje,
kad joj kažem da je obična,
opsuje mi majku,
tad počnem citirati kafku.


zadnji put smo bili,
plakala je pijana na šanku,
nosio sam je kući polumrtvu,
nju i njenu kičastu glupu jaknu

21.05.2012.

jebači majke

kažem nisam mogo da pišem, dugo vremena zbog silnih obaveza(haha), al je tako. uglavnom bio sam zauzet čitanjem pisanjem kucanjem jebanjem drkanjem i opijanjem i još pomalo jebanjem i drkanjem i još pomalo opijanjem i još puno čitanjem i pisanjem. između ostalog čito sam i ove neke gluposti koje su srodne sranjima koja ovde pišem, i začudio sam se koliko su žene kurve. nemojte mi sad govorit da ,majka ti je kurva, i mati i sestra i tetka i baka kurva. u međuvremenu sam počeo gajiti neke predivne osjećaje prema jednoj mršavoj ženi, al o tom po tom. gazdarica mi je neki dan donijela palačinke s kremom, i nakon dvije vožnje kući, mislim da joj se sviđam. rekao sam joj da mi njen dragi muž već par dana traži pare za struju koje sam sjebo na artikle hedonističke prirode. rekla je da nema problema i da nije žurba. nakon toga i neprestanih razmjenjivanja glupavih i nepotrebnih smiješaka shvatio sam koliki se šejtan krije u toj ženi. ali i to je dobro. već zadnja tri ponedjeljka pada kiša, i zadnja tri ponedjeljka sam budan u 7 ujutro i pijem kahvu. zadnja tri ponedjeljka zaspim u 7 popodne jer sam već tad ili mrtav, ili pijan, ili oboje. sinoć sam četo sa jednom ženom koja mi je rekla da me već duže vremena zamišlja kako me udara auto i kako se smije i presmiješno joj je sve to. kada sam joj pito zašto?; odgovorila je da ima crijeva i svega i da sam simpatičan na neki način. otišla je i ostavila mi da razmislim o tome, da li bi bolji naziv za ovo govno bio pokvarenog ženemrze. možda i do toga dođe . gledo sam i onaj kultni pobačaj robbena al ovo nije mjesto za takve teme. u subotu naveče sam vidio vjerovatno najljepše sise na planeti zemlji. al evo ja ovo ovde pišem, i kontam ubrzo da prestanem, već treći ponedjeljak zaredom.a i ti, imaš sisa na svakom ćošku, na svakoj ženi, i vjerovatno sam te slago da su ove bile najljepše, zato otisni se mornaru i potraži sise. razmišljam kako dugo nisam pisao o sisama, niti ih pominjao, u bilo kom kontekstu, i pomalo me sramota toga. sise su svakog dana sve divnije, razmišljam čak i o poemi o sisama, pisaću je danonoćno ako treba, sve dok ne bude savršena, baš kao i njen titl(sise). p.s. preslušo sam novi album damona albarna i kurcu ne valja.

05.05.2012.

tenzije i osvetoljubivost

krvavo crvene usne, praćene svjetlucavim jezikom, guram se kroz masu i galamu, ponekad se sve kaže pogledom, prikupljam sve svoje dosadašnje fantazije, i projektujem ih nad tobom, svako dosadašnje razočaranje i grešku, izjalovljeni seks za jednu noć, u glavi mi se vrti, po rukama mi znoj, ali čvrsto držim piće, uspijevam prisiliti ulet, i upitati te za ples odgovor nisam dobio u vidu riječi, odjednom mi je postalo previše vruće, osjećaš se kao kod kuće, pripijena uz mene, i iako smo se tek upoznali, i ne znaš ništa o meni, ja te ne znam, ali sam poprilično siguran da znam šta želiš, kosu zabacuješ prema gore, dok se ja spuštam dole, za sada samo, ljubimo se grublje, govorim ti brzo dok me po vratu grebeš, jebeš igre, skidaš donje rublje bez ikakve daljne digresije, želim te upoznati dublje meka i vlažna koža, dlačice podignute, tijela umorna, plahte zgužvane i razbacane po podu, kažeš mi da sve te gluposti oko ljubavi , kod tebe ne piju vodu, crtajući noktom krugove po mojim leđima, usne ti formiraju riječi koje ne smiješ reći, a tvoja omiljena pjesma odnekud kreči, okrenuću te na leđa, pogledati u oči, i kazati da je ovo zauvijek i vječno, ili barem dok neko od nas ne umre, soba kao da gori, imaš mrlje od znoja i od pudera, na uho ti recitiram posljednji maj od Kundere, suszdržavajući se da ti haljinu ne izderem, tvoja kosa zategnuta u mojoj šaci, kažeš mi:" ne vezuj se previše maci", kao da je sve ovo puka zabava, od pića jedva uspijevam gledati, granica morala mi je labava, želim te izjebati možda zadnji poljubac da ublaži bol, sve ili ništa, zapisano je k'o fol

pokvareni ženomrzac
<< 05/2012 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
Halfway To Nowhere.
another one bites the dust
Poetika sanjarije
u Haosu je Red..
Srbijica
shizika
Tyndall effect
Hej, curo detoksirana
Sranjizam
Biti gay u BiH... i druge stvari
Prdimahovina
o::D::j::e:Ba:n:i::E:!
Black on White
Dok se serem na svoju egzistenciju.
WelcomeToMyLife
šega i SWAG!!!!
više...

A BILO IH JE
8260

Powered by Blogger.ba